Jednu poučnu priču čuo sam od mog jarana Nijaza.
Njegov jaran, izvjesni Meha, svjetski rečeno bio je gurman, ponaški kazano – poguzija. A takav način života bezbeli počne narušavati zdravlje. Onda idu odlasci doktorima, pa ono: Ne smiješ ovo, nemoj to, strogo izbjegavaj ono…
Kako se Meha znao s doktorom, skoro molećivo je priupitao “Smijem li ja, bar ponekad, malo pečenja?”
Doktor je očekivao to pitanje, ispod stola je izvadio malu činijicu, veličine pliće šalice za kafu, te mu odgovorio “Evo, Meha, vidiš ovu činiju. Sve ti smiješ jesti, koliko u nju može stati!”
Obrazloženje je išlo otprilike, svi se rodimo čista organizma, a od momenta kad pored majčina mlijeka i šta drugo počnemo unositi, različito ih formiramo. Tako i mora, jer organizam ima svoje brojne i razne potrebe, dijelom ih mi ne razumijemo dovoljno, dijelom smo uslovljeni i okolnostima u kojima živimo…
Na kraju i savjet:
Nabavite svoje činije, ne plašite se i ne patite svoj organizam, slušajte ga – manje on ište nego vam se čini…
Super priča i pouka, manje ište nego što nam se čini
I meni isto 😊
Svidža mi se😌
😊
Dobar savijet i obrazloezenje, a pricha interesantna jer je iz prve ruke i doktora koji je bio pravi medicinar da rijeshi probleme i primjerom sholjice potakne na razmisljanje. Hvala.
Drug, hvala tebi na čitanju 😊