Kada su Haurada Hjuza, američkog uspješnog biznismena koji je bio jedan od najkontroverznijih ali i najfascinantnijih ljudi 20. vijeka pitali kako se obogatiti on je rekao: “Kad zaradiš prvi milion, drugi može i pošteno”.
Dakle, pitanje je prosto.
Zasto grešni bolje prolaze u životu? Gdje je tu Božija pravda?
Zar nismo svi grešni?
Pusti spam rara. Iz posta se nazire razlika između svih.
Pušćila ?
Ako ima svetaca neukaljanih gresima nek mi se jave da im pare posaljem?
E jesi pametna, svi znamo da sretni čovjek nije imo ni košulje ?
Jel to onaj striper ?
Nisam imala na umu ikakvog stripera, priča se zove Košulja sretnog čovjeka ?
(Vesna Krmpotić)
Razbolio se silan neki kralj od čamotinje i nuja, i nije više znao što bi na tom svijetu zavolio, što poželio. Stao venuti silni kralj, i doglavnici i dvorski savjetnici dadoše se u brigu i počeše se domišljati kako da ga ozdrave od ove boljke koja spopada site i bogate. Nakon duga vijećanja liječnika i zvjezdočitača, bude propisan lijek: kralj će ozdraviti onoga časa kad odjene na se košulju sretna čovjeka. Krenuše svijetom mnoge poslaničke družbe u potragu za sretnim čovjekom. Propješačili poslanici sela i gradove, obišli imanja i kolibe, i svuda gdje bi zatekli čovjeka koji nije izgledao uplašen, namrgođen ili sjetan, pitali su ga je li on sretan čovjek. No vazda bi dobivali niječan odgovor – svakoga je na ovom svijetu snašlo ponešto zbog čega se osjećao nesretnim – bilo to što nije imao poroda, ili to što mu je porod pokosila bolest, bilo to što je siromašan, ili to što je strepio nad svojim bogatstvom, ili to što je bio osamljen, ili to što je živovao s ljudima koje nije volio, ili to što je volio ljude koji nisu živjeli s njim… Kad su već sve pretražili poslanici, i kad su se umorni i zdvojni vraćali u prijestolnicu, dopre im do uha nečije veselo pjevanje. Upitaše ga za razlog njegova veselja. Nemam nikakva razloga, odgovori čovjek, ja pjevam naprosto zato što sam sretan. Kad su to čuli, kraljevi poslanici kliknuše u slavodobiću i jurnuše put čovjeka da mu brže-bolje skinu košulju. Ali, da! Na sretnom čovjeku nije bilo košulje.
Pouka priče je da Silencija pošalje para nama nesretnima i grešnima, ovi drugi neće uzet ?
Poučna priča.
Ja znam onu o čovjeku koji je poželio da ima cipele.
Ispričaš mi?
@ silence
kao i za raru.
Grešni prolaze bolje u životu. Ovisno pod tim što podrazumijevaš pod “bolje”. Možda prolaze bolje što se tiče materijalnog zgrtanja bogatstva, nekakvog naizgled hedonizma itd. itd… ova za milijon maraka vrijedi za 99% posto bogatih ljudi kod nas. Većina se obogatila na mutan način, čast izuzecima.
Ali meni se čini da je večina ljudi koji misle samo na zgrtanje novca, materijalne stvari, boagćenje radi bogaćenja bez pravog cilja, pri tome ne priježući za sredstva, već na pragu ili duboko zagazila u patologiji, tako da nema ti tu neke sreće.
Mislim na bogaćenje zarad boljeg života.
Ovi drugi su bolesnici.
Multimilijunaši se ne bogate zarad boljeg života. Za bolji život im je potrebno manje od milion.
Eh, to je samo jedan primjer. Amerika puna milionera, sve pošteno zaradili. Ko je uporan sve moRe ostvariti na legalan način. A Božija pravda? Pa sve zavisi koliko ko ako ikako vjeruje u Boga i te postulate.
Razumijemo se drug.
Ljudi željni para, pa ne misle na bilo šta drugo, a da se razbole ni pare ih ne mogu spasiti, još ostanu iza njih kad im se tijelo spusti u zemlju.
Da nije žalosno bilo bi presmiješno.Toliko o mom razmišljanju o paretinama.Idem i zaradim sebi dovoljno za života i poneku želju koju vremenom ostvarim, dosta mi, jer neću živjeti 100 god.
Skromnost je vrlina.