Mnogi filozofi su kroz istoriju predstavljali svoje učenje o moralu, o onome šta je dobro a šta loše raditi. Bez obzira koliko ta učenja bila tačna, a najvećim dijelom jesu, ostaje problem sankcija za prekšioce zadatih moralnih normi u nekom društvu. Osim kritike i prijekih pogleda (naravno ako nije u pitanju kršenje zakona) prekršioci prođu gotovo nekažnjeno i to pod uslovom da budu uhvaćeni za svoj prestup. Zato je postojanje Boga prijeko potrebno jer strah od Božije kazne drži ljude podalje od grijehova i grešaka.
Bez Boga nema morala
U nekoliko recenica se nemoze tako velika tema obradzivati. Ja sam se isto pitao to pitanje, mozel moral biti bez vjere. Ja mislim da moze. Ustvari pokzano je prakticno mnogo puta da moze. To mi je kratki dokaz, dakle praksa
Ja mislim da je ipak izvor morala Bog.
Hm. Ja uvijek ispadne da spamam. Bozja kazna se može dvojako koristiti. Jedan od načina je da vladajući drže siromašne potlačenima jer ne smiju ništa učiniti da ih smaknu s vlasti je “Bog će ih kaznit”. Kroz povijest je vidljivo više zloupotrijeba tih Božjih objava, nego što ih nije.
Druga stvar, tipa u Kršćanstvu je pitanje oprosta, ispovijedi. Može bit zao koliko hoće i onda se ispovjedi i sve mu se halali, da se tako izrazim.
Biti moralan ne treba biti samo iz straha od kazne jer to nije istinska dobrota. Biti moralan treba biti zbog svoje unutrašnja savjesti, integriteta i istinske dobrote, obzira prema drugom…
Zašto za Boga vezivati samo strah?
Istinska dobrota može biti potaknuta ljubavlju i željom da se “ugodi” Bogu, odnosno da činimo dobre stvari u njegovo ime.
Uredu da. Ali i ti u tom trenutku takođe proicirao svoju moć na nekog drugog. Ti bukvalno kažeš “radim to zbog Boga, da njemu ugodim”, a ne zbog sebe jer sam dobar ili zbog čovjeka kojem treba pomoć. Jeli to istinska dobrota?
Znam da to ne treba shvaćati bukvalno “da ugodiš Bogu” jer psihološki, to je implementacija želje da ugodiš Bogu u sebe samog i bića oko sebe. Ali mnogi ljudi to shvaćaju bukvalno?