Između ljubavi i strasti

Primjećujem da se često dešava ljudima da miješaju ove pojmove.

Prva faza emocionalne zainteresovanosti/ulaganja u nekoga jeste zaljubljivanje. Iskrice u glavi, potpuna neravnoteža hemijskih neurotransmitera u mozgu, višak dopamina kao da si na heroinu, osjećaj je dobar i stalno se želi još – za neupućene ovo nije ljubav, ovo je strast.
Strast nam stavlja ružičaste naočare preko očiju i dok ih nosimo slijepi smo za stvari i druge ljude koji su oko nas, a dosta često i za naše sopstvene potrebe. Osoba koja je izazvala ovaj osećaj je faking savršena, on/ona koga čekamo cio život, oslobodilac naše duše, uma i tijela. I tako gorimo od strasti sve dok se taj plamen (obično naglo) ne ugasi i dok (u većini slučajeva) ne ostajemo slomljeni i sami.

Gdje je sada ljubav u cijeloj ovoj priči?
Pa negdje daleko, u daljini.
Za ljubav je potrebno vrijeme, kao i dosta upoznavanja druge osobe.
Strast je sprint, dok je ljubav maraton.
Ljubav znači preživjeti cio “ti si savršen(a) momenat, skinuti ružičaste naočare i vidjeti osobu ispred sebe kakva zaista jeste. I ostati sa njom.

26 komentara

  1. A šta ćemo sa onih koji su ovisnici o tom nekom rushu i ostanu samo u fazi razigranosti, pa kad i ona počne da blijedi, trude se barem prividno da je zadrže do toga da postane toksično? I tako godinama, pa se za 3-5-10 godina ubijede da je to ljubav, a zapravo ko pijavice jedni uz drugo iscrpljeni, ispijeni.

      1. Pa, mnogi mi i dalje ljubimo ljubljenog/ljubljenu, ako ne više onda sigurno dublje♥️, dugo, dugo vremena po skidanju tih tvojih ružičastih naočala

        Zaljubljenost (ljubiti s povjerenjem i uzbuđenjem) jeste trajna kategorija, samo je možda pitanje da li je to kod svih tako. Naime, nisu svi skloni sebe predstavljati drugačijima nego što jesu, niti su svi s manjkom esencijalnog iskustva u m-ž odmosima da bi bili skloni idealizovanju. U konačnici, nismo svi nezahvalni spram darova koji nam dođu, pa da to tako časkom, k'o dlanom o dlan, bude i prođe.

        Po meni se ljubav u skladnom seksualnom partnerstvu muškarca i žene javi tek po prolasku zaljubljenosti, onda kada, zbog starosti ili bolesti, seksualne aktivnosti više nema.

  2. Mene najvise napada strast. Ono zabavimo se malo i svako nastavi svoj zivot dalje ko da nista nije bilo pa ko hoce moze i opet 😀 …. Povremeno se zaljubim, i zaljubljenost zna da traje. Ljubav razumno, volim ljude i zelim im dobro. A neko mi se i svidja. Kod mene svega. Nekada pomislim da jedno od ovih stanja rusi drugo, ali ne mora biti, mozes biti vise ovih stanja jednovremeno

  3. Razumijem da neko razlikuje požudu od ljubavi, ali da razlikuje zaljubljenost, jok. Zato i postoje različite vrste ljubavi: ljubav prema prijatelju suprotnog spola ne uključuje zaljubljenost već naklonost i srodnost, ali ono što je razlikuje od prijateljske ljubavi je upravo zaljubljenost, dok je, opet, požuda ta koja je bazirana samo na fizičkoj privlačnosti i ne uključuje nužno ljubav. Ima fina knjiga o tome, mislim da je Qajjim Ibn Dževzije autor.

          1. Molim, Sanjine.

            Da nas Bog sačuva od ljubavi kojom nije zadovoljan i koja nije dobra za nas na oba svijeta, a podari onu kojom jeste i sa kojom se naša duša, srce, razum i tijelo smiruju, a nadam se da će ljudi i dobiti ono što žele drugima, a ne ono što njima drugi žele.

            Što se knjige tiče, onako kako sam ja interpretirala ne piše ekplicitno, pa postoji mogućnost da ti interpretiraš drukčije. U tome i jeste ljudska raznolikost: iako svi gledamo u isto, različito doživljavamo i na drukčije načine izražavamo.

  4. Ne slažem se.
    Ovdje ima troje: zaljubljenost, ljubav i strast.
    Zaljubljenost može i najčešće uključuje i strast.
    Ljubav može, ali i ne mora uključivati strast.
    Strast može da postoji neovisno od ovo dvoje.

Komentariši