Mnogo puta sam griješio. Griješim i danas. To je zato što sam još uvijek živ. Jednog dana, kada umrem, postaću bezgrješan, jer mrtvi tu priliku više nemaju. Međutim, koliko god puta pogriješio, toliko sam puta bio spreman da kažem: izvini i oprosti.
Nasuprot meni, postoje osobe čije “izvini” i “oprosti” nikada nećete čuti i to ne zato što se bezgrješne, već zato što misle da su bezgrješne.
Susret grješnih i bezgrješnih je pogrešan susret, unaprijed osuđen na propast, jer jedno će se vazda izvinjavati, a drugo vazda ukazivati na greške prvog.
Uspješna veza, ljubavna, poslovna, prijateljska, može opstati jedino na obostranom “izvini” i “oprosti”.
Blago onima koji to umiju.
Jedna od najbitnijih riječi i kad se kaže mora biti milion posto iskrena, inače nema značaja.
I ne smije biti ponovljena ta greška.
mnogo je važnije ne povrijediti nekoga
izvinjenje poslije, bilo ili ne bilo, nije u stanju popraviti porušeno 😊
Ljudski je griješiti, a i praštati. 😊
Slažem se sa Bandidom i Ajni.
🙂
Jedno od ljepših iskustava je kad se sa ljudima može tako iskreno, prihvatiti da smo ljudi, pa znamo da griješimo, naučimo pitati za oprost i opraštati. Lijepo si ovo s kauča sročio 🙂
Hvala penzos. Budi pozdravljen sa kauča 😊
U mene vazda ovo izvini, i kad ne treba, pa mi psiholog rekao da prestanem. A kad mene neko ujede, nikad nisam dočekala izvini pa mi teško biva.
Uspješna veza, ljubavna, poslovna, prijateljska, može opstati jedino na obostranom “izvini” i “oprosti”.
Blago onima koji to imaju.
Pusti psihologa, slušaj sebe.
U dubokoj povezanosti, izvini i čin opraštanja dešava se i pogledom. Riječi nisu uvijek nužne.
Uglavnom opraštam i prije i bez izvinjenja. Ono što neću oprostiti, znam da neću oprostiti bez obzira na iskrene riječi izvinjenja. Vrijeme mi ponogne da taj kontakt svedem na manju frekvenciju, da bi odnos, u konačnici, gotovo potpuno ili potpuno umro. Prilično sam hirovita u vezi s onim što neću oprostiti, pa često suvislo ne znam objasniti razloge. No, slušam svoj unutrašnji glas.
Zapravo su najnužnija djela kojim pokažeš da si spreman popraviti onoliko koliko se može.
Ja sam tip insana koji mnogo govori izvini, oprosti, molim te i uopste cijenim nesebince akte koje ljudi ne rijetko zanemaruju
Nemoj previše, ljudi se onda naviknu da mogu kako hoće.
Dok je ugasen respekt/postovanje prema mravu , jos vise prema covjeku, uvijek ce se grijeh ciniti sa popratnim oprosti ili bez oprosta.Ne razumijevajuci ono sa cime se covjek prozima i respekta nema.
Ljubav opstaje zahvaljujuci respektu a nikako grijehu i oprostu kako izvoljevate u ime grijeha djelovati.
Nije isti grijeh sa oprosti i bez oprosti.
Nakon covjekovog grijesnog akta posljedice su ,apsolutno,iste .
Ako postoji savjest kod onog koji trazi oprost ,razumljivo je da grijeh treba razumjeti.Kada bi vladao oprost bez kazne i Bog bi sudnicu ukinuo.Kada Izbrisali svjetovne i moralne zakone civilizacija bi se unistila sa imaginarnim oprostom.