Kada smo bili mali učili su nas da su psovke loše i ružne. Neki od nas su poslušali, neki nisu.
Psovanje je nekulturno. Treba izbjegavati knjige u kojima ima psovki. Treba izbjegavati i filmove pune psovki.
Dok sam bio mlađi trudio sam se da poštujem ova “pravila”.
Onda se pojavilo prvo istraživanje u kome su stručnjaci zaključili da su ljudi koji psuju inteligentniji od onih koji ne psuju.
Kasnije se pojavilo još jedno istraživanje koje otkriva da su ljudi koji psuju iskreni.
Primijetio sam da je na bloggeru, za razliku od nekih drugih sajtova, sasvim legitimno pisati psovke. Na drugima se automatski ispisuju zvjezdice umjesto slova psovke.
Iako nisam pisao nikad psovke u svojim tekstovima, one svakodnevne i umjerene koje koristimo svi, mislim da je blogger po tome bolji od drugih sajtova koji to onemogućavaju (sve dok ih ne prevarimo sa pisanjem razmaka izmedju slova), jer ako bolje pogledamo, psovke su prisutne i kod velikih domaćih i svjetskih majstora književnosti, a jedino ih sigurno nećemo naći u španskim sapunicma.
Šta mislite?
Jedino što znam je da je totalno iščašena slijedeća pojava u našem društvu: Na “jebi ga” snebivanje, na kletvu, gotovo usputno izrečenu, ništa.
Čisto licemjerje.
Slično je i sa filmovima u kojima imamo zgražavanje na scene sa slobodnijim seksualnim aktivnostima, dok se preko pretjeranog nasilja, brutalnih ubistava i sličnih scena prelazi.
Upravo.
Odličan primjer.
Psovanje je generalno stvar navike.
Nemam problem sa tim da napravim balans. U društvu starijih, djece ili u društvu ljudi koje površno poznajem nikada, ali sa bliskim meni ljudima sam slobodnija, pa se ponašam normalno (čitaj, umjereno opsujem)😁
U pisanju ne. Nekako mi ne ide.
Dobro je dok je umjereno.
ovo za španske sapunice, pitanje je dana kada će se psovke inegrisati a potom eskalirati 😁
Otkud ti to?
Ja nesto nemam osjecaj da se na blogu mnogo psuje. Rijetko je cak i je-be onako kao uzrecica , a pogotovo neko socno psovanje.
Nisam ni ja vidio baš nešto ali vidio sam opciju da može pa pomislih da nije loše ako nekad prigusti 😊
Ja sam ti jedna prim and proper osoba u real life. To kulturno, to fino se izražava, to ne koristi poštapalice, aman, orden mi dajte jer jednostavno za to je odgovorna moja mama koja je cijeli moj život ispravljala sve moje govorne maHane. Obzirom da sam po zanimanju to što jesam i da sam svakodnevno izložena kontaktu s ljudima, ukoliko bi psovke i poštapalice bile dio mog govora van posla, čak i u poslu i u formalnim situacijama, smatram, bilo bi teško sakriti taj dio mene i moj govor bi bio gluma. Stoga, moja ličnost kao takva je jednaka u svim situacijama i apsolutno sam operisana od bilo kakvog oblika psovki, poštapalica ili bilo kakvih riječi koje nisu standard.
Ali… kad se naljutim, kad me izbace iz takta, kad nešto pređe sve mjere, psujem k'o kočijaš. (odakle ovaj idiom?) U trenutnom ofisu, gdje niko ne govori bosanski, psujem na našem. I oni svi šute iako ne razumiju, znaju da psujem.
Što se tiče književnosti ili uopšte socijalnog konteksta, mislim da psovke trebaju biti prisutne, ali da se doziraju. Ukoliko je svaka druga riječ bilo koga od nas psovka ili poštapalica, smatram tu osobu nekulturnom, nenačitanom i ne uzimam ih ozbiljno.
Dajmo si oduška sa jednostavnim jebajiga, jebiga, sranje. Neće kruna nigdje.
E sad zamisli da radiš u bosanskom ofisu i opsuj nešto kao kočijaš, ali na jeziku kojim se govori u tom stranom ofisu, niko neće znati, daj si oduška 😊
Nemam nešto običaj psovati, mozđa nekad kad se baš baš naljutim (nešto opsujem kad nikog nema tu). A najgore mi je vidjet one ljude koji iz fazona uče djecu da psuju (malu djecu od 2-3 godine) i onda se na to smiju, snimaju ih i objavljuju jer im je to slatko!
Sad ima nekih dobrih razlika između psovke (sam.sebi nešto gunđaš) i psovanja (vrijeđanja) nekoga jer si se naljutio na njega. Ogromna razlika i u emocijama i u toksičnosti!
Da, ima toga. Jako je ružno djecu učiti tome.
Ja psujem i ne zanima me šta ko misli o meni.Ali da se razumijemo nikad ne psujem Boga, džamiju, crkvu , žito, pšenicu i ostale odvratne psovke koje postoje. Ja sam klasika, ono mater teke pomenem i tako to😁
Klasika uvijek prolazi 😊