Adio querida

Sreli smo se iznenada poslije rastanka, dugog i mučnog, još svježeg u pamćenju. Otpratih je do sljedeće ulice. Stadosmo kod pješačkog prelaza. Dok smo čekali prolaz posmatrao sam je..širok ogrtač, mirno držanje…. a onda, iznenada, prepoznah sve. Osjetih prisno blizinu poznatog mi tijela, i njen ritam srca, gipki pokret nogu kad je zakoračila sa trotoara. I prije nego što je nestala u zelenom svjetlu semafora, mahnula mi je rukom, ne osvrnuvši se, kao artist čija je tačka završena.

Prošlo je otada dosta vremena, vrijeme je da konačno kažem i ja…adio querida.