Sretan je ko ljubavi u sebi ima
i ko umije i hoće da je i drugima da
Sretan je kad uzajamnu ljubav sretne
jer to je sreća na zemlji najveća
(msm jeste lutrija, al svakom dostupna)
Sretan je ko takvu i vjeru ima, uzajamnu
jer to je znak da ima lijepu dušu
(i da je po volji Bogu )
a ona je uslov za sreću čovjekovu
..i ko razumije da svako dobije
ne ono što misli da zaslužuje
već ono što, iako ni svjestan nije, potrebuje
Sretan je ko u pravdu vjeruje
i umije da je, iako skrivenu, pozna i otkrije
Sretan je ko sebe i svoje iskustvo razumije
jer tada će razumjeti i druge
( i znaće da izvuče pouke )
to i jeste cilj za koji se rodio
(a ne da napravi dvije, tri, četiri kuće)
Kao što u prirodi ništa bez svrhe nije
tako i planeta ova i život na njoj
svoju kosmičku svrhu ima ali tajnu krije
na čovjeku je da je sluti i u nju veruje
ako mu već nije dato da je razotkrije.
Ko je sretan
imajuci u vidu islamska nacela sklapanja braka, upoznavanja itd (nema asikovanja, nego vidjenje-prosidba-brak), mislis li da je ljubav nesto sto covjek sretne i nadje ili je je ljubav nesto sto se tokom zivota gradi? (nisam expert, ali me zanimaju razlicita vidjenja😅)
Ljubav nije nešto što jednostavno “pronađemo” ili nas “sretne” slučajno, već nešto što aktivno i svjesno gradimo tokom vremena. U islamskom kontekstu, ljubav je više proces nego trenutak; ona raste i razvija se kroz zajedničke napore, žrtve, kompromis i duboko razumijevanje između supružnika. Ljubav je vidjena kao plod koji sazrijeva kroz zajednički život, suočavanje sa izazovima i zajedničko ostvarivanje ciljeva.
Zadovoljan?😊
Slažem se 😀
🙂
hmm, kažu da je sreća čudna biljčica, i ako ne prođe, onda da nije ni bila sreća 🙂
a kada bi se mene pitalo, ja bih ju privezala za kakvu stijenu i ne bih joj dala nikada da ide dalje i nestane 😀
Kada bi bila vezana, ne bi bila slobodna, a kada ne bi bila slobodna ne bi bila ni sretna 🙂