Sretan je ko ljubavi u sebi ima
i ko umije i hoće da je i drugima da
Sretan je kad uzajamnu ljubav sretne
jer to je sreća na zemlji najveća
(msm jeste lutrija, al svakom dostupna)
Sretan je ko takvu i vjeru ima, uzajamnu
jer to je znak da ima lijepu dušu
(i da je po volji Bogu )
a ona je uslov za sreću čovjekovu
..i ko razumije da svako dobije
ne ono što misli da zaslužuje
već ono što, iako ni svjestan nije, potrebuje
Sretan je ko u pravdu vjeruje
i umije da je, iako skrivenu, pozna i otkrije
Sretan je ko sebe i svoje iskustvo razumije
jer tada će razumjeti i druge
( i znaće da izvuče pouke )
to i jeste cilj za koji se rodio
(a ne da napravi dvije, tri, četiri kuće)
Kao što u prirodi ništa bez svrhe nije
tako i planeta ova i život na njoj
svoju kosmičku svrhu ima ali tajnu krije
na čovjeku je da je sluti i u nju veruje
ako mu već nije dato da je razotkrije.
Ko je sretan
imajuci u vidu islamska nacela sklapanja braka, upoznavanja itd (nema asikovanja, nego vidjenje-prosidba-brak), mislis li da je ljubav nesto sto covjek sretne i nadje ili je je ljubav nesto sto se tokom zivota gradi? (nisam expert, ali me zanimaju razlicita vidjenja?)
Ljubav nije nešto što jednostavno “pronađemo” ili nas “sretne” slučajno, već nešto što aktivno i svjesno gradimo tokom vremena. U islamskom kontekstu, ljubav je više proces nego trenutak; ona raste i razvija se kroz zajedničke napore, žrtve, kompromis i duboko razumijevanje između supružnika. Ljubav je vidjena kao plod koji sazrijeva kroz zajednički život, suočavanje sa izazovima i zajedničko ostvarivanje ciljeva.
Zadovoljan??
Slažem se 😀
🙂
hmm, kažu da je sreća čudna biljčica, i ako ne prođe, onda da nije ni bila sreća 🙂
a kada bi se mene pitalo, ja bih ju privezala za kakvu stijenu i ne bih joj dala nikada da ide dalje i nestane 😀
Kada bi bila vezana, ne bi bila slobodna, a kada ne bi bila slobodna ne bi bila ni sretna 🙂